Zaboravite na PCChipovo mišljenje o Linuxu
Moja je generacija klinaca u Hrvatskoj zainteresiranih za računalnu tehnologiju kasnih 90-ih i ranih 00-ih odrastala uz informatičke časopise kao što su VIDI, Bug, PCChip i (danas nepostojeći) Hacker. Kako su računalni zasloni tada bili izrazito loši, tekst i slike su puno bolje izgledali prikazani na papiru pa su časopisi bili prikladan medij za prenošenje informacija. U doba prije široke dostupnosti širokopojasnog interneta (ADSL je u Hrvatskoj postao dostupan u većim gradovima tek tijekom 2003. i 2004. godine), preuzimanje softvera i multimedijskih sadržaja s interneta bilo je izrazito sporo i pripadni CD-i koju su dolazili uz časopise bili su odličan način za doći do istih.
Naravno, svi su časopisi bili prisutni i na internetu i ondje također objavljivali vijesti. Vremenom, porastom brzine interneta, popularnosti blogova, foruma i društvenih mreža, popularnost i fizičkih i digitalnih časopisa je opala, a pitate li klince danas, vjerojatno će vam reći da preferiraju video sadržaj pred tekstualnim.
Bio sam nemalo iznenađen PCChipovim ovotjednim člankom 5 fundamentalnih razlika između Windowsa 10 i Linuxa u kojem je izvjesni B. P. usporedio ta dva operacijska sustava u terminima otvorenosti i zatvorenosti, privatnosti, sigurnosti, ažuriranja i podrške za starije i/ili slabije mašine.
Uzimajući u obzir ciljanu publiku, radi se o solidno napisanom i nepristranom članku koji nakon argumentacije po svakoj od točaka čitatelju ostavlja na izbor koji će operacijski sustav koristiti:
No, na kraju dana vi odlučujete – Windowsi ili Linux?
Vrijedi naglasiti da je većina ovdje navedenih časopisa vrlo rijetko pisala o Linuxu i softveru otvorenog koda, fokusirajući se umjesto toga na Windowse i pripadni ekosustav softvera. To je jedan od razloga zašto sam ih osobno prestao kupovati: nakon Mozillinih inicijalnih uspjeha, postao sam uvjeren da na isti način možemo razviti i paket uredskih alata i operacijski sustav. Kako sam htio biti dio te priče, ovi časopisi bi me držali fokusiranog na teme iz Windowsa i pripadnog ekosustava softvera koje me nisu zanimale.
Još sam se više iznenadio po izlasku drugog nedavnog članka na temu Linuxa pod naslovom Zaboravite na Linux. Ovo su razlozi zbog kojih biste trebali ostati na Windowsima iz pera... ovaj, tipkovnice izvjesnog I. H. Taj je članak izrazito traljavo napisan i često težak za čitati, ali ovdje se nećemo baviti narativnom i pravopisnom sposobnošću autora, već isključivo kvalitetom argumenata koje nudi. Analizirajmo redom tvrdnje koje iznosi u članku.
Velik broj korisnika i danas lomi koplja na relaciji Windows – Linux. Neki kažu kako je Linux ono što bi svi korisnici na globalnom nivou trebali koristiti i to iz više razloga: besplatan je, radi se o ”open source” operativnim sustavima koji je podoban za izmjene i dopune korisnika i navodno za Linux postoji manje virusa i ostalih štetnih programa nego što je to slučaj kod Windowsa.
Ovo je točno.
No je li to zaista tako i jesu li pobornici Linuxa u pravu kada sve ovo navode kao glavne razloge zbog kojih je, da tako kažemo- Linux platforma bolja i više ”user friendly” od Windowsa?
Linux je više "user friendly", samo je vrlo izbirljiv po pitanju toga koga smatra svojim prijateljima. ;-)
Windows još od davnih dana slovi kao operativni sustav koji je osmišljen od jedne od ”onih tvrtki”, odnosno od tvrtki kojima je cilj proširiti se na što veći broj osobnih računala i bez da pritom vode stvarnu brigu o potrebama korisnika.
Jest, ali isto je i Red Hat Enterprise Linux i SUSE Linux Enterprise, Joyentov SmartOS, a zašto ne i Android.
Za razliku od Windowsa, Linux čim je ugledao svjetlo dana nekako je dočekao kao ”svjetlo na kraju tunela”, odnosno kao platforma koja će korisnicima biti adekvatna zamjena. S obzirom da je puno godina prošlo otkako je Linux prvi puta ugledao svjetlo dana i s obzirom da smo od tada do današnjih dana imali prilike usporediti nekoliko Linux-a i Windowsa, konačan odgovor ne ide baš na korist Linux-u.
Zbog čega je ipak Windows operativni sustav koji je isplativiji za korištenje (pogotovo na dugoročnom planu) i što je to gdje se Linux jednostavno ne može nositi s Windowsima – pročitajte u nastavku.
Ovdje nema argumenata.
Što je ono što vi kao korisnik želite od operativnog sustava koji koristite, bez obzira o kojem operativnom sustavu se radilo? Odgovor je vjerojatno da je operativni sustav kompatibilan i da za taj operativni sustav postoji adekvatan broj programa i aplikacija koje su kompatibilne s tim operativnim sustavom.
Ovo je točno.
Da, istina je da postoji određen broj programa koji su jednako kompatibilni i dostupni za Linux kao i za Windows (recimo 7-Zip i Irfan View), no činjenica jest da za Windows postoji cijelo mnoštvo programa i aplikacija koje na različite načine služe korisnicima za bolje upoznavanje računalom, računalnim sustavom, dok to kod Linuxa jednostavno nije slučaj.
Aktualna verzija Fedore, verzija 26, imala je na dan izlaska 53912 paketa softvera u svojem službenom repozitoriju (možete vjerovati na riječ ili ih prebrojati na nekom od brojnih mirrora), a za dodatne softvere postoje repozitoriji RPM Fusion, Copr i drugi. Vjerujem da bi i druge popularne distribucije imale slične statistike. Štogod "upoznavanje računalom" značilo (računam da autor ne misli na aplikacije za upoznavanje ljudi putem interneta za druženje i veze) tvrditi da na Linuxu "ne postoji čistavo mnoštvo aplikacija koje na različite načine služe korisnicima za bolje upoznavanje računalom" je naprosto pogrešno.
Što je s videoigrama? Opet, istina, postoji određen broj videoigara koje su dostupne za Linux (nešto više o njima možete pročitati u jednom od naših proteklih članaka, odnosno ovdje), no ako ćemo iskreno, to je kap u moru u usporedbi sa brojem i kvalitetom igara koje su dostupne za Windows (još pogotovo ako uzmemo u obzir da je velik broj starijih igara potpuno kompatibilan i sa Windowsima 10 zahvaljujući modu kompatibilnosti).
U Steamovoj biblioteci autora ovog teksta približno 50% igara radi na Linuxu, a slično je i kod drugih korisnika Linuxa s kojima ima kontakt i koje zanima gaming. Zatim, Steam za Windowse i neke igre u njemu, kao i velik broj igara van Steama je moguće pokrenuti preko Winea. To, dakako, ne pokriva sve igre koje postoje na Windowsima, ali reći da je broj igara koje se mogu igrati na Linuxu "kap u moru u usporedbi sa brojem i kvalitetom igara koje su dostupne za Windows" ne stoji, osim ako je kap veličine više od pola mora.
Koliko je mod kompatibilnosti koji postoji u Windowsima 10 uspješno izveden ne mogu reći, međutim, autor ovdje ne navodi jedan veliki problem izravno vezan uz kompatibilnost, a to je Microsoftov vendor lock-in inherentan u DirectX-u 12 i Windows Storeu. Naime, sve novije igre koje koriste DirectX 12 mogu se distribuirati samo kao UWP aplikacije putem Windows Storea, što ograničava njihovu prenosivost na Android, Linux i macOS. DirectX 12 nije podržan niti na jednom operacijskim sustavu osim Windowsa 10. Windows Store ne postoji niti na jednom operacijskim sustavu osim Windowsa i gotovo sigurno neće ni postojati. Nerealno je očekivati da će se taj problem u budućnosti riješiti, tako da možemo tvrditi da su igre koje koriste DirectX 12 zaključane i na Windows 10 i na distribuciju putem Windows Storea (ne možete ih, recimo, prodavati putem Steama ili Uplaya).
Otvoreni standard koji je alternativa DirectX-u 12, Vulkan, nema te probleme: uz Android i Linux, podržava Windowse od XP-a nadalje (što uključuje i 7, 8, 8.1 i 10). Upravo je podrška za Windows 7 vrlo značajan faktor obzirom da, dvije godine nakon izlaska verzije 10, podjednak broj gamera na Steamu koristi 7 i 10. Veliku podršku Vulkanu pred DirectX-om 12 daju legendarni studio za razvoj igara id Software, koji kaže da im odgovara upravo ta podrška za više platformi i starije verzije Windowsa, i hrvatski studio za razvoj igara Croteam, koji je, uzgred budi rečeno, prvi studio u svijetu koji je na tržište izbacio AAA igru s podrškom za Vulkan, The Talos Principle.
Istina je da i na Steamu postoji određen broj Linux igara koje su čak i besplatne, no to je još uvijek daleko od platformske podrške koju uživaju svi drugi operativni sustavi, ne samo Windows. Sve u svemu- softversko područje je za Windows platformu odlično pokriveno, dok za Linux, bez obzira na toliki broj godina koliko je Linux dostupan na tržištu, to isto ne može reći.
Pogledamo li podatke o broju igara, pritom ne razlikujući AAA i indie igre i brojeći svaku igru kao jednu igru, nalazimo 8547 igara za Linux i 13421 igara za macOS; macOS ih ima 50% više, ali radi se o istom redu velične. Naravno, 36169 igara za Windows je sasvim druga priča, ali treba uzeti u obzir da se mnoge indie igre rade prvo za Windowse, a zatim nikad za ostale operacijske sustave.
Obzirom da je Valve tek 2010. godine na Linux prebacio prvu igru (Team Fortress 2) i klijent za Steam, o gamingu na Linuxu nema smisla pričati o van tog sedmogodišnjeg razdoblja (uz časnu iznimku nekoliko ranijih naslova već spomenutog id Softwarea koji su prebačeni na Linux isključivo zahvaljujući entuzijazmu Johna Carmacka). U tih 7 godina, Steam je došao od jednog naslova do 8547, podršku za Linux je dodao i GOG.com, AMD je uspostavio sustav koji je donio visokokvalitne upravljačke programe otvorenog koda za grafičke procesore (NVIDIA i Intel su nastavili biti standardno kvalitetni kako su bili i ranije), pokrenut je GamingOnLinux koji mjesečno ima preko pola milijuna pogleda (u pojedinim mjesecima i bliže milijun), a dva subreddita na temu gaminga na Linuxu imaju desetke tisuća pretplatnika.
Je li ovo usporedivo s gaming scenom na Windowsima? Ni blizu. Je li vrijedno spomena? Smatram da svakako jest. Pokazuje li trend rasta? Bez daljnjega.
Još jedna vrlo važna stvar na koju korisnici vrlo često obraćaju pozornost jest dostupnost nadogradnji baze podataka operativnog sustava, odnosno dostupnost istih.
Znači, prosječan korisnik jako brine o nadogradnji MySQL-a/MariaDB-a i PostgreSQL-a? /s
Koliko često je neka nadogradnja baze podataka dostupna za Linux? Čak i kada jest dostupna, često se zna dogoditi da ta nadogradnja ”debelo” kasni za nadogradnjom koja je dostupna za Windows. Što je razlog tomu što nadogradnje za Linux kasne? Razlog, odnosno uzrok toga je logičan.
Pogledajmo. Fedorine nadogradnje PostgreSQL-a i MariaDB-a. Meni se, nakon brzinskog pregleda, čini da nadogradnje ne kasne za nadogradnjama koje su dostupne na stranicama proizvođača tih softvera, ali mi je vrlo jasno da autora zapravo ne zanimaju samo baze podataka i da vjerojatno ne zna o čemu priča.
Korisnici Windows operativnih sustava- i to samo ovih novijih Windowsa 7, 8, 8.1 i Windowsa 10 čine više od osamdeset posto sveukupnih korisnika računala na svijetu tako da je logično da će nadogradnje za te operativne sustave biti češće dostupne nego nadogradnje za Linux, čijih korisnika ima oko dva posto. Veća potražnja – veća dostupnost – što zajedno čini da neki operativni sustav bude ”iznad” nekog drugog.
Fedora 26 je imala 6389 nadogradnji u malo više od 3 mjeseca od izlaska. Kada bi Windowsi imali sličan broj nadogradnji, to bi značilo da Windows 10 od datuma izlaska (pred više od dvije godine) do današnjeg dana ima najmanje 50000 nadogradnji. Nažalost, podatke o broju nadogradnji za Windows 10 ne pronalazim, ali kada se priča o 20000+ nadogradnji za Windows 7, radi se o toliko operacija koje nadogradnje izvode, pri čemu svaka nadogradnja izvodi desetke, stotine ili tisuće operacija. Tako da je teško povjerovati da je Microsoft dosad izbacio najmanje 50000 nadogradnji za Windows 10, unatoč "većoj potražnji" posljedica koje je nekakva apstraktna "veća dostupnost".
Kao što sam rekao, Windows operativni sustavi koji se danas najčešće koriste kod velikog broja korisnika su Windows 10, 7 i 8, s time da se Windows 8 slabije koristi od navedena tri. To je u svakom slučaju manje ako usporedimo ovaj broj sa brojem Linuxa koji se koriste.
Naime, prema nekim mjerenjima, postoji više od 100 ”podvrsta” ili verzija Linux operativnih sustava od kojih korisnik može odabrati onaj koji njemu najviše odgovara, ovisno o njegovim potrebama.
Kako je Linux softver otvorenog koda, realno je za očekivati da će svatko tko ima znanja i interesa napraviti distribuciju savršeno prilagođenu vlastitim potrebama. No, većina korisnika i dalje koristi neku od desetak (usudio bih se reći i manje) glavnih distribucija ili neku od njihovih derivata.
Kako odabrati Linux koji ”meni najviše odgovara?”
Vrlo jednostavno: iskoristite Distrochooser ili neki sličan alat, pročitajte neki od brojnih članaka na temu pa odlučite, a možete i pitati članove lokalne grupe korisnika Linuxa koje distribucije koriste i preporučaju.
Nemojte misliti da je odabir Linux operativnog sustava jednostavan. Za razliku od Windowsa čija se srž niti kroz posljednjih deset godina nije osjetnije promijenila, kod Linuxa to nije tako. Prije nego što korisnik odluči koji će Linux OS koristiti potrebno je dobrano proučiti koji bi bio najprikladniji za ono što korisniku treba. Naravno da će pobornici Linuxa reći da je bez obzira na sve Linux ”bolji”, ali treba biti realan.
Ako je problem u tome da treba dati zadani izbor za prosječnog desktop korisnika zainteresiranog za gaming, autor ovog teksta bezrezervno preporučuje Fedoru. Fedora se nije osjetnije promijenila od 2003. godine, osim što su temeljne vrijednosti u nekom trenutku formalno napisane i što je zajednica korisnika i doprinositelja projektu prilično narasla.
To je sve?
Ono što je uobičajeno jest da Windowsi budu ti koji će prvi dobiti najnovije drivere, nakon čega drivere dobivaju Mac OS. Linux-bazirani operativni sustavi su vrlo često ”sretni” ako uopće dobiju drivere kao takve. Jedino što Linux koliko-toliko tu drži uz bok s Windowsima i Mac OS-om je zajednica koja podržava Linux i čiji se članovi često sami potrude napraviti drivere za neke verzije Linuxa, što je i za svaku pohvalu.
Ovo je u prosjeku možda bilo točno 2002. godine, ali danas svakako nije. Nažalost, još uvijek postoji manji broj proizvođača hardvera koji ne daje upravljačke programe za Linux za svoj hardver, ali čak i tada zajednica problem često riješi sama. Što se tiče hipoteze da Linux dobiva drivere nakon Windowsa i macOS-a, bilo bi dobro da autor navede primjer za to što tvrdi. Naime, već navedeni NVIDIA i Intel dokazuju da više od desetljeća to nije slučaj u domeni grafičkih procesora, a AMD pokazuje da i druge kompanije razumiju važnost izrade kvalitetnih upravljačkih programa za Linux istovremeno kad i za Windows.
Ipak, koji se problem može javiti ako neki programer sam želi napraviti neki driver? Najčešći problem jest taj da driveri koje on osmisli i kreira budu bugoviti. Naravno da i Windows platforma, bez obzira na svu podršku ima problema s bugovima, o tome nema govora. No, Windows za razliku od Linuxa ima cijeli tim stručnjaka koji, odmah nakon što se neki bug pojavi, rade na rješavanju istoga, dok je kod različitih i mnogobrojnih verzija Linuxa to drugačije.
Točno je, recimo, da su 2007. upravljački programi za neke zvučne kartice bili bugoviti, ali ne i danas. Točno je, isto tako i primjera radi, da Qualcomm, jedan od proizvođača bežičnih mrežnih kartica, ima kod sebe zaposlene ljude koji na redovnoj bazi i to izravno u jezgru Linuxa dodaju poboljšanja upravljačkih programa za hardver koji proizvode i prodaju. Opet, ako autor ne priča napamet, bilo bi dobro da navede primjer za to što tvrdi.
Mislite li da je Linux jednostavan ili jednostavniji nego što je bio prije deset godina ili mislite da je jednostavniji za korištenje od Windowsa? Što god od ove tri mogućnosti da mislite, opet naravno mišljenja se razlikuju od korisnika do korisnika (naravno da će korisnici koji su naviknuli na Linux reći kako je on jednostavniji od Windowsa), no treba opet nekako pokušati biti realan i reći kako stvari stoje.
Da ste korisnik-laik, znači da nemate nikakvog posebnog iskustva u korištenju niti jednog operativnog sustava i da imate priliku koristiti Linux i Windows, koji bi vam bio jednostavniji? Odgovor je- Windows.
Windows je jednostavno puno više ”user-friendly”, pogotovo za korisnike-početnike nego što je Linux i to je jednostavno tako.
Ovdje nažalost nema argumenata.
Ako se niste dosad sreli s desktopima na Linuxu, pogledajte GNOME 3 i KDE Plasma i procijenite sami koliko je to više ili manje "user friendly" od neke verzije Windowsa.
Posljednje i najvažnije pitanje za kraj – Linux ili Windows? Koji je bolji? Ovisi. Ovisi jeste li korisnik kojemu je glavni cilj programiranje i rad sa ”open source” programima (kakav je Linux) ili ste korisnik koji želi da njegov operativni sustav ima kompatibilnost, jednostavnost sučelja i korištenja, široku dostupnost u pogledu programa i igara i operativni sustav na kojem ćete, recimo moći kliknuti na BS Player i bez problema pokrenuti neki film.
Na Fedori nećete imati BS Player, ali ćete korištenjem aplikacije Softver lako naći neku od aplikacija koja izvodi video sadržaj. Aplikacija Softver je svojevrsni ekvivalent Google Playa i App Storea; kad imate trgovinu slobodnog softvera otvorenog koda nadohvat ruke, ne morate tražiti po internetu i instalirati softver sa slučajno nađenih web stranica te preuzimati sve rizike koji pritom postoje.
Sve ovisi o ukusima, o kojima se ne raspravlja. No ako spaate pod većinu običnih ili ”casual” korisnika – odaberite Windows.
Naravno da svatko od vas treba birati za sebe. No, ako spadate pod korisnike kojima je dosta već spomenutog Microsoftovog vendor lock-ina na Windows 10, DirectX 12 i Windows Store kojim bi oni sebi zauvijek osigurali tržište u doba kad više nisu konkuretni, Microsoftovog narušavanja vaše privatnosti kroz takozvanu "telemetriju" i toga da Microsoft odlučuje umjesto vas što će biti instalirano na vašem računalu, odaberite Fedoru.
tl;dr radi se izrazito lošem članku obzirom da većina stvari koje autor tvrdi su možda i bile točne 2002. godine, ali već 2007. godine su dobrim dijelom bile netočne i zasigurno su netočne danas, 22. listopada 2017. godine.
Author: Vedran Miletić
Date: 2017-10-22